Turska ima bogato historijsko i civilizacijsko nasljeđe, prostire se na dva kontinenta i kao takva ima dobar geografski položaj koji omogućava da bude većina koji spaja različite kulture, civilizacije tako da predstavlja sjedište trgovine u svijetu.
Pored toga, uzimajući u obzir ulogu Turske u muslimanskom svijetu, nije daleko od istine tvrdnje da ova zemlja ima sve preduslove da pretendira da postane centar islamske ekonomije i finansija.
Povijesni kontekst
Počeci islamskog bankarstva u Turskoj sežu još od uspostavljanja Adapazari islamske trgovačke banke (Adapazari Islam Ticaret Bankasi) u pokrajini Sakarya distrikt Adapazan 1913. godine. Međutim, genezu globalno prihvatljivih modela modernih islamskih banaka u Turskoj možemo pratiti definitvno uspostavljanje specijalnih finansijskih institucija (Special Finance House – SFH), kao posljedice otvaranja turske ekonomije pod vodstvom premijera Turguta Ozala, liberaliziranjem tržišta iusvajanjem zakonskih propisa koji tretiraju tu oblast 1983. godine.
Dolaskom nove vlasti u Turskoj 2003. godine, počinju strukturalne političke reforme koje se odražavaju i na ekonomsku situaciju u zemlji. S tim u vezi, koncept islamske ekonomije, odnosno finansija postaje važnim elementom u dugoročnoj viziji turske ekonomije. Ove trgovačke kuće su zamijenjene participativnim bankama kao rezulatat nove zakonske regulative iz oblasti bankarskog poslovanja 2005. godine. Naziv participacijske banke, posebno je odabran za islamske banke, jer predstavlja osnovnu suštinu poslovanja islamskih banaka, a to je učešće u profitu iu gubitku u poslovanju sa svojim partnerima.
Participacijske banke
Danas, postoji šest participativnih banaka u Turskoj, a to su: AlBarakah, Kuvweyt Turk Bank, Turkiye Finans, Vakif Katilim i Zirat Katilim, Emlak Bank. Dvije su državne banke: Ziraat Katilim počela je radom 2015. i Vakif Katilim koja je počela radom 2016. godine što predstavlja rezultat podrške islamskom bankarstvu kao važnom segmentu ekonomije ove zemlje. Sve prethodno nabrojane banke čine Asocijaciju participativnih banaka Turske, organizaciju koja predstavlja krovnu kuću islamskog/participacijskog bankarstva u ovoj zemlji.
Odgovornosti koje proizilaze iz članstva u ovoj asocijaciji su:
- unaprijeđenje sektora participativnog bankarstva;
- određivanje profesionalne etike banaka;
- preduzimanje mjera koje bi spriječile nefer konkurenciju između participativnih banaka i
- podnošenje tužbi kada je to potrebno u korist odnosno interesu participacijskih banaka.
Osnovni modeli finansiranja
Zakon o bankama Turske koji između ostalog tretira i oblast participativnog bankarstva definiše modele islamskog finansiranja u obliku: mudarebe, murabehe, mušareke, idžare, selema i istine. Participacijske banke prikupljaju svoje depozite na bazi mudareba modela. Najčešće korišten oblik islamskog finansiranja u Turskoj jeste murabeha, koja se koristi kako za pravna lica tako i za stanovništvo. Nadalje, participacijske banke u Turskoj stiču vlastita sredstva sa međunarodnih tržišta u obliku murabeha sindikata. Idžara se koristi za finansiranje opreme i drugih investicionih alata stranih kompanija. Mušareka se koristi u Turskoj prije svega za finansiranje ugovora o izgradnji. Nadalje, istisna se koristi za finansiranje stambenih projekata, dok se model Kard hasen koristi za podizanje gotovine po kreditnim karticama.
Takaful i sukuk
Sukuk je uveden na tursko tržište 2010. godine i to u obliku certifikata o zakupu (lease certificate), a predstavlja finansijski instrument koji je baziran na imovini. Nedugo poslije modifikacije zakonodavstva 2012. godine, Trezor Turske izdaje domaći i međunarodni sukuk. Pored toga, uveden je islamski berzanski indeks, au sastav indeksa ušle su kompanije koje ispunjavaju uslove šerijatske usklađenosti. Takaful (islamsko osiguranje) je također zastupljen na turskom tržištu u vidu participacijskih osiguravajućih društava. Prva takaful kompanija Neova osnovala se 2009. godine. Turska trenutno ima osam osiguravajućih kompanija koje pružaju ovu vrstu usluga.
Ograničenja
Pored svih potencijala, postoje različita ograničenja na putu Turske da postane islamski finansijski centar. To su problemi sa kojima se u većini slučajeva susreću kompanije u sektoru islamskih finansija u svijetu, kao što su: nedostatak punopravnog islamskog regulatornog okvira, limitiranost u pogledu diferenciranosti islamskih bankarskih proizvoda, manjak šerijatske strukture upravljanja, nedostatak kvalifikovane radne snage i nedostatak institucija za edukaciju kadra. Islamsko bankarstvo je imalo težak početak u Turskoj, suočavajući se sa ideološkim predrasudama i nedostacima restriktivnog regulativnog okvira. Iako su većina prepreka riješene jedna po jedan, značajan napredak u ovoj industriji se tek očekuje.
