Koncept razvoja u islamu ima tri dimenzije: individualni samorazvoj, fizički razvoj/obrada zemlje i razvoj ljudskog kolektiva, koji uključuje oba. Prvi određuje dinamički proces u rastu pojedinca prema savršenstvu. Drugi se odnosi na iskorištavanje prirodnih resursa radi razvoja zemlje kako bi se zadovoljile materijalne potrebe pojedinca i čovječanstva. Treći koncept se odnosi na napredak ljudskog kolektiviteta ka punoj integraciji i jedinstvu.
Osnovno za sva tri je vjerovanje da je Uzvišeni Stvoritelj obezbijedio načine i sredstva da olakša postizanje sve tri dimenzije razvoja.
Što se tiče fizičkog razvoja zemlje, islamsko gledište sugerira da Svemogući ne bi ostavio ljude bez dovoljno resursa za obavljanje dužnosti koje se od njih očekuju. Zaista, Kur'an jasno daje do znanja da je Allah dž.š. stvorio dovoljno resursa da zadovolji potrebe svih ljudi u bilo koje vrijeme i to je činio dinamično, što znači da se ta dovoljnost održava bez obzira na vremenski okvir i stanovništvo [49: 54; 8: 13; 3: 65; 21: 15]. Shodno tome, pretpostavka da se na općem makro nivou, čovječanstvo suočava sa oskudicom bila bi neodrživa. Međutim to možda nije slučaj na mikro nivou. Kao jedan od važnijih testova ljudskog iskustva na ovom planu postojanja jeste da pojedinci i grupe doživljavaju uslove izobilja, kao i uslove oskudice [15–18: 89; 37–42: 30; 34–36: 34]. Allahova dž.š. pravila određuju adekvatan odgovor na ove testove. Bogati i imućni su oni koji su najpodložniji neodgovarajućim reakcijama. Islamski pogled na oskudicu je stoga u suprotnosti s konvencionalnom ekonomijom, gdje nema nikada dovoljno. Prema Islamu, sredstava ima dovoljno ako pojedinci dijele. Pojam dijeljenja je centralni za Islam, jer pokazuje jedinstvo čovječanstva i bezuvjetnu ljubav Svemogućeg prema stvaranju. Što se tiče neobnovljivih resursa, Islam uči da su oni naslijeđe svih generacija i da sadašnje generacije moraju sačuvati pravo budućih generacija – da svaki pojedinac u svakoj generaciji ima istu korist. Robert Solow je došao do sličnog zaključka u svojim spisima o konvencionalnoj ekonomiji prirodnih resursa kada je rekao: „Konačan skup resursa (isključio sam potpunu reciklažu/preradu) treba optimalno iskoristiti u skladu sa općim pravilima koja regulišu optimalno korištenje stvorljivih sredstava. Konkretno, ranije generacije imaju pravo da uzimaju (optimalno, naravno!) sve dok dodaju (optimalno, naravno!) zalihi reproduktivnog kapitala.”
U pogledu razvoja ljudskog kolektiviteta, Kur'an priznaje legitimne autoritete, odnosno odabrane vladare i vlade, u muslimanskom društvu. Ovdje je važno da oni na pozicijama vlasti moraju poštovati pravila ako žele da nadgledaju primjenu propisanih pravila. Vjernici prvi prepoznaju snagu vjerovanja u takvim ljudima, a zatim vršenjem svog slobodnog izbora odabiru da ih slijede. Islam stavlja veliki naglasak na potrebu da se ljudska energija usmjeri na postizanje društvene solidarnosti i jedinstva. Osnovni cilj kreacije je da se stvori društvo u kojem pojedinci postaju svjesni svih svojih sposobnosti, uključujući i duhovne. Konačni cilj takvog društva je osigurati aktualizaciju sposobnosti ljudi da napreduju na putu ka savršenstvu prema svom Stvoritelju.
Reformacija i razvoj u muslimanskom svijetu: Indeki islamičnosti kao mjerilo (Palgrave Macmillan, jun 2017.), dr. Hossein Askari u koautorstvu s Hosseinom Mohammadkanom i Lizom Mydin
